28. Brnaški dernek

Po programu što je Radošić prema Brnaškom derneku!?

Radošić je razvikan, ali što je on prema Brnaškom derneku!? Namjerno „provociram“, ali kad malo bolje pogedamo koji dernek uopće ima bolji tradicionalni program od Brnaškog derneka? Mnoštvo tradicionalnih sportova, mnoštvo nastupa KUD-ova, mnoštvo ostalih događanja, sve to ima naš dernek. Brnaški dernek nije od jučer. Ovaj dernek je bio već 28 puta! Istina ima disciplina koje su na nekim drugim dernecima bolje organizirane i masovnije su posjećene, ali koji dernek ima ovoliko tradicionalnih sportova? Neki derneci imaju više društava, ali pitam ja koliko natjecatelja imaju u tradicionalnim sportovima!? Ovo bogatstvo i sportova i kulturnog programa je naš ponos! Bogatstvo ponavljam i tradicionalnih sportova i kulturnog programa!

Danas se osnivaju mnogi novi derneci koji se baziraju na borbama bikova i ničemu više. U nas je borba bikova gotovo cijelu povjest bila jedna od 20-ak događanja. Ove godine moram s žaljenjem reć da po prvi put nakon dugo i dugo godina na Brnaškom derneku nismo gledali borbe bikova. Razlog? Kako sam član organizacijskog odbora moram reći da razlog zašto od ove godine najvjerojatnije više nećemo gledati borbe bikova leži u preglomaznosti organizacije ovih borbi i velikih troškova koje su zahtjevale. Sigurnosni razlozi također igrali su određenu ulogu u odustajanju organizatora od ovih borbi. Pripremiti koridu za borbu bikova zahtjevalo je nekoliko dana intezivnog rada nekoliko ljudi. Veliki izdaci prilikom organizacije same borbe i zahtjevanja vlasnika da se sa nekoliko tisuća kuna plati dolazak njihovih bikova bez obzira na borbu brnaškom derneku je „preveliki zalogaj“. Ipak u sponzorstvo našega derneka ulazi manje novca nego što to ulazi u druge derneke.  Treći razlog također je igrao veliku ulogu zašto se odustalo od bikova. Znamo da otkad je osnovan NK Brnaze i izgrađen nogometni teren sv. Mihovila borbe bikova su prebačene u predio na Meljaču iza bunara. Ovaj prostor je poprilično manji od bivše kave i zahtjeva koridu. U bivšoj kavi ljudi su bili na uzvišenom mjestu i puno su sigurnije gledali same borbe. U predjelu iza bunara više ljudi je na manjem prostoru i to je veća opasnost da dođe do ozljede ako bi se bikovi naguravali u blizini gledatelja. Ovog zadnjeg bio sam svjedok na derneku u Dicmu i moram reći da hvala Bogu da se nikome nije dogodilo ništa. A što bi se dogodilo da se nekome nešto dogodilo? Ko bi snosio odgovornost da je netko nastradao? Sve ovo su bili razlozi da se odustalo od borbi bikova. Ipak valja reći da je ovo možda samo privremena odluka. Možda za koju godinu u sigurnijem ambijentu opet budemo gledali ovo čovjeku drago naguravanje bikova. Kako je borba bikova na Meljaču svake godine dovodila jako puno gostiju, iz organizacijskog odbora tražila su se druga rješenja koja bi popunila prazninu koja je nastala odustajanjem od bikova. Odlučeno je da će se nogometni turnir  proširiti na 8 ekipa i da će se vratiti disciplina koja prije rata okupljala i po stotinu ekipa – balote.

Četvrtak 16. srpnja
I ove godine nogometni turnir je ušao u događanja Brnaškog derneka. Turnir je započeo u subotu 11. i nedjelju 12. srpnja, dakle tjedan prije samog derneka utakmicama prvog kola. Turnir je nastavljen u četvrtak 16. srpnja polufinalnim utakmicama. Utakmice su odigrane u fer i korektnom ugođaju uz popriličnu posjećenost Brnažana i njihovih gostiju.

Petak 17. srpnja
Brnaški dernek je počeo u petak popodne dječjim nogometnim turnirom. Uslijedio je turnir u balotama koji je ove godine okupio 18 ekipa. Ovakav odziv iznenadio je i nas u organizacijskom odboru s obzirom da turnir nije organiziran već nekoliko godina, a i tada je odziv bio puno manji. Savjeti našeg Stipe Mastelića – Badže čovjeka koji je ovo sve organizirao i vodio urodili su plodom. Ne natapanje terena i solidne nagrade okupile su i nama iznenađujući broj ekipa. Zadovoljstvo igrača odražavalo se da u ovakvom turniru svatko svakoga može dobiti pa su se prijavljivali i balotari koji se u prijašnjim natopljenim terenima nikad nisu prijavljivali. Ovakavim načinom naši ljudi igraju svake nedjelje i tu leži činjenica prijavljivanja popriličnog broja ekipa. Sami susreti odigravani su gotovo do u noć, a i posjećenost je bila sasvim dobra. Inače turnir je odigravan u polju na nekoliko označenih terena. Kao i svake godine uslijedila je dječja Bara. Pobjedio je Ivan Vukasović s 14 punata, nakon nekoliko pripetavanja. Nakon dječje alke na bini su svoj cjelovečernji nastup imale naše Sinjske mažoretkinje, koje su ove godine imale više izlaza nego inače. Mlađi juniori A i mlađi juniori B otplesali su nam Kaubojski ples i Flash dance. Uslijedio je nastup dviju sestara Ane i Petre Vučić koje su osvojile drugo mjesto na državnom natjecanju. Dok su se mažoretkinje odmarale organizirana je svoj djeci draga utrka u vrićama. I ove godine bilo je jako puno prijavljenih. Moram priznati da mi je ovo jedna od najdražih disciplina na derneku. Svaki put proplačem od smjeha kako se djeca skačuć sapliću jedni od druge. I ove godine bile su dvije kategorije natjecatelja: stariji i mlađi. Rezultati mlađi: 1. Domagoj Čarić, 2. Luka Jukić i 3. Luka Mandac. Rezultati stariji: 1. Ivan Mastelić, 2. Silvio Vidić i 3. Ante Klišanin. Opet su nas razveselile naše Sinjske mažoretkinje i solistkinja Petra Vučić s plesom Tarzan. Voditeljica mažoretkinja je Vesna Jukić-Bračulj. Onaj tko je bio u petak  složit će se: pravo dječje raspoloženje i navijanje!

Subota 18. srpnja
U subotu u 8 i 30 sati održano je svečano otvaranje ŠC Ante Mandac. Natjecanje u obaranju glinenih golubova imalo je pojedinačno natjecanje i natjecanje po ekipama. Pojedinačno natjecanje bilo je jako zanimljivo jer je o pobjedniku odlučivalo raspucavanje. Petar Kokot i Josip Čarić imali su isti broj srušenih meta, po 14. i u raspucavanju je bio bolji Petar Kokot. Treći je bio Miro Ivković. U ekipnom natjecanju pobjedila je ekipa Lepušina iz Brnaza. Druga je bila ekipa Veterani-Sinj, a treća ekipa Lako ćemo iz Brnaza. U popodnevnom terminu dernek je započeo revijalnom dječjom nogometnom utakmicom između Brnaza i Čaporica, godište 1997. i 1998. Brnaze su pobijedile rezultatom 4:1. Uslijedila je finalna nogometna utakmica OSK i Dicmo. Cijelo vrijeme svirala je po prvi put u povijesti limena glazba. Bili su to glazbari iz Klisa. Pobjednik Čoje bio je Antonijo Mandac s 8 punata. U starim sportskim natjecanjima krenulo se s skokom u dalj s mjesta. Ove godine natjecalo se 10 natjecatelja. U iznimno zanimljivom natjecanju pobjedu je odnio Hrvoje Brnić (274 cm) iz Osjeka. Drugi je bio lanjski pobjednik Ivan Mastelić (260 cm), a treći Joko Ajduković (257 cm). U lomljenju ruke ove godine prijavilo se samo 4 natjecatelja, a pobjedio je legendarni Joko Ajduković. Drugi je bio već spomenuti Hrvoje Brnić a treći također spomenuti Joko Ajduković. Moram spomenuti kako mi je Hrvoje Brnić iz Osjeka rekao da je on po Slavoniji pobjedio na 10-ak turnira i kako se odavno nije susreo s jačim čovjekom na ruke. Čestitao mu je na pobjedi i rekao da se vide dogodine u finalu. Prava sportska gesta profesora tjelesnog iz Osjeka. U kulturnom programu ove godine nastupila su dva kulturnoumjetnička društva i Gradska glazba Klis. Prva je nastupila Udruga za očuvanje baštine koja je nastupila nekoliko puta s našom poznatom rerom i kolom. Nakon predstavljanja Kuda Kamešnica iz Otoka na binu je izašla limena glazba iz Klisa. Ona nas je  razveselila poznatim skladbama iz svog  velikog repertuara. Nakon dodjele nagrada večer je svojom pjesmom obogatio Zurzi, naš poznati Sinjski pjevač koji je svirao u duetu s Ćosom. Pisma je potrajala dugo u noć.

Nedjelja 19. srpnja
Program je započeo dječjom Alkom. Ove godine nitko nije imao šanse oduzeti pobjedu alkaru od 5 i po godina Antoniju Klariću – Kukuzu. On je u sve tri trke pogodio u sridu i tako postao slavodobitnikom 28. dječje brnaške Alke. Momak mu je bio još godinu dana mlađi Mirko Grubiša. Kao uspomenu na ovu pobjedu dobili su biciklu i plakete Alke. Sportski program započeo je disciplinom kamena s ramena. Prijavilo se 11 natjecatelja. Pobjednik je Marinko Marić. On je u sve tri serije kamen težak 13 kg bacio preko 7 metara. Najbolja mu je bila druga serija kad je bacio 773 cm. Drugi je bio Dalibor Džaja s 688 cm,a treći Tomislav Marinović s 660 cm. U potezanju klipa ove godine je također bilo jako zanimljivo. Prijavilo se 8 natjecatelja. Nakon nekoliko godina stanke prijavio se višestruki pobjednik ove discipline sumještanin Ugo Šentija. On je svoj povratak opet okrunio krunom pobjednika. U finalnoj borbi je s rezultatom 2:1 pobjedio Dalibora Džaju. Rekao je da mu se drago opet vratiti na Brnaški dernek. Treći je bio Ante Budimir koji je u borbi za treće mjesto tijesno pobjedio Mira Čarića. Konapi, ova najzanimljivija disciplina derneka ove godine okupila je šest ekipa iz cijele Dalmacije. U natjecanju ove godine bila su malo drugačija pravila. Nije se borilo na ispadanje, nego su postojale dvi grupe i svatko se sa svakim  potezao. Ekipe: Brnaze, Županijski orači, Ispaćeni iz Stankovaca, Luka Ploče, Dubrava i Pridraga. U ovom, moram priznati za borce zamornom potezanju naše Brnaze su u borbi za treće mjesto tijesno rezultatom 2:1 izgubile od Pridrage. Šteta jer su bili tako blizu osvajanju trećeg mjesta. Ipak korektno čestitamo Pridrazi. Moram priznati da nikad u životu nisam gledao zanimljiviju finalnu borbu. Potezali su Ispaćeni iz Stankovci i Luka Ploče. Iako su Stankovci poveli ekipa Luke Ploče je uspjela preokrenuti rezultat u svoju korist. Središnja vrpca je u zadnjoj borbi i po nekoliko minuta stala na mjestu dok su se ekipe potezale. Prevagu za ekipu Luka Ploče donio je pad nekoliko „ispaćenih“ natjecatelja Stankovaca. Natjecatelji Luke Ploče mogli su početi slaviti. Kapetan ekipe rekao je da im je drago što su pozvani na Brnaški dernek i da će doći dogodine. Same borbe bile su zamorne, ali isplatilo se. Čestitam svim ekipama na dobrim borbama. Ove godine na Meljaču su skočila tri padobranca: Duplančić, Poparić i Bašić, a nakon toga uslijedio je prelet aviona. Dobitni balon i vožnju avionom dobio je Silvio Vidić. U turniru na balota ove godine prijavilo se 18 ekipa. Pobijedila je ekipa Gemišt iz Lučana. Drugi su bili balotari Gullianno iz Hrvaca, a treći Bella iz Glavica. Neslavno 4. mjesto osvojila je ekipa Francika iz Brnaza. Nagrade su bile 3000 kn i pehar za prvo mjesto, 2000 kn za drugo mjesto i 1000 kn za treće mjesto. U večernjem kulturnom programu nastupao je KUD Brnaze s Sinjskim kolom i završnim kolom iz Ere. Mandolinski sastav istog kuda pod ravnanjem mo. Stipice Ćatipovića izveo je dvije skladbe: Tena i Kad procvatu jabuke. Mnogi Brnažani su porijeklom iz nama susjedne livanjske krajine. Zato su ovogodišnji gosti KUD-a Brnaze bili nama dragi gosti KUD Kamešnica iz Podhuma kod Livna. Ovo društvo osnovano davne 1972. godine, a obnovljeno 2005. godine izvelo je  svoj cjelovečernji program. Program: Šta to radiš Mare, kolo Buško blato, Ruža rumena, gange, bećarci i Vrti kolo. Sinjske mažoretkinje i ovu večer ispunile su svojim plesom, a Marija Vučković-Vučemilović recitirala je svoje pjesme. U pauzi izbora za miss i ove godine oduševila je publiku Baba Manda ali u Filomene Hvaranke. U izboru za miss u narodnoj nošnji natjecalo se 9 djevojaka. Ovogodišnja miss je Anđela Perković iz Podhuma. Prva pratilja je Ana Čarić iz Brnaza, a druga pratilja je Ana Buljan iz Sinja. Miss fotogeničnosti je Anja Vuleta. Najsretniji u ovogodišnjoj lutriji bio je kako ga je prozvao voditelj programa Ante Botić „sin seljaka iz sela Turjaka“ Roko Pavlinušić. On je osvojio skuter. Fešta se naravno nastavila duboko u noć.

Ante Čarić